Meni dostupan sadržaj 
Poslodavci na svoju ruku nipošto ne mogu neograničeno koristiti sustav videonadzora, dok za njegovo postavljanje moraju biti ispunjeni i odgovarajući zakonski preduvjeti. Pravna osnova za korištenje videonadzora u kontekstu radnih odnosa pronalazi se u Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) u čl. 43. kojim se dozvoljava upotreba različitih uređaja za nadzor na radnom mjestu, uključujući videonadzor, ako se takvi uređaji koriste radi kontrole ulaska i izlaska iz radnih prostorija, odnosno smanjenja izloženosti radnika riziku od pljačke, provale, nasilja, krađe i sličnih pojava na radu ili u vezi s radom.
Iako je korištenje videonadzora načelno dopušteno na svim radnim mjestima, značajna pažnja posvećena je sprječavanju korištenja videonadzora na način kojim bi se kršila privatnost radnika. Izričito je zabranjeno postavljati uređaje za praćenje u prostorima za osobnu higijenu i svlačionicama, a predviđena su i dodatna ograničenja. Naime, s obzirom na zakonom dopuštene ciljeve koji se žele ostvariti videonadzorom na radnom mjestu odnosno zaštita radnika, isti bi se trebao implementirati prvenstveno na način da se snimaju samo ulazi i izlazi iz radnih prostorija.
Video nadzor može se postaviti jedino u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora. Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18) je propisano da se podaci, odnosno videozapisi mogu čuvati najviše 6 mjeseci od prikupljanja što znači da je potrebno podatke izbrisati nakon proteka 6 mjeseci ili nakon kraćeg vremena ukoliko voditelj obrade (primjerice, poduzeće ili obrt) tako definiraju u svojim internim aktima. Naravno, snimke se mogu i dulje čuvati ukoliko se vodi sudski proces i potrebne su u svrhu provođenja dokaznog postupka. Pristup videozapisima mogu imati samo osobe koje je voditelj obrade ovlastio i ne smije se dogoditi da netko treći ima uvid u takve podatke. U ovom kontekstu potrebno je naglasiti da sustav video nadzora mora imati uspostavljen automatizirani zapis za evidentiranje pristupa snimkama video nadzora. Ta evidencija mora sadržavati vrijeme i mjesto pristupa te oznaku osoba koje su izvršile pristup podacima prikupljenim putem video nadzora. Ova odredba je u skladu s načelom transparentnosti prikupljanja podataka koje je temelj GDPR-a. Važno je reći da se ova obveza odnosi na voditelje obrade i na izvršitelje obrade osobnih podataka.
Poslodavcu nije dopušteno koristiti snimljene materijale u svrhe različite od onih propisanih Zakonom o zaštiti na radu (primjerice nije dopušteno koristiti prikupljene podatke za mjerenje radnog učinka radnika), niti ih on smije staviti na javno raspolaganje ili raspolaganje osobama koje nisu ovlaštene za njihovo korištenje. Na obveze poslodavca glede pristupa i čuvanja prikupljenih podataka primjenjuju se odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.
Obrada osobnih podataka putem videonadzora propisana je člankom 25. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka kojim se videonadzor u smislu odredbi ovoga Zakona odnosi na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane. Ako drugim zakonom nije drugačije određeno, na obradu osobnih podataka putem sustava videonadzora primjenjuju se odredbe istog Zakona.
Obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora. Videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja osnovne svrhe iz Zakona. Voditelj obrade ili izvršitelj obrade dužan je označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja. Obavijest treba sadržavati sve relevantne informacije sukladno odredbi članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka, a posebno jednostavnu i lako razumljivu sliku uz tekst kojim se ispitanicima pružaju sljedeće informacije:
– da je prostor pod videonadzorom,
– podatke o voditelju obrade,
– podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.
Pravo pristupa osobnim podacima prikupljenim putem videonadzora ima odgovorna osoba voditelja obrade odnosno izvršitelja obrade i/ili osoba koju on ovlasti. Sustav videonadzora mora biti zaštićen od pristupa neovlaštenih osoba. Voditelj obrade i izvršitelj obrade dužni su uspostaviti automatizirani sustav zapisa za evidentiranje pristupa snimkama videonadzora koji će sadržavati vrijeme i mjesto pristupa, kao i oznaku osoba koje su izvršile pristup podacima prikupljenim putem videonadzora. Pristup podacima mogu imati i nadležna državna tijela u okviru obavljanja poslova iz svojeg zakonom utvrđenog djelokruga. Snimke dobivene putem videonadzora mogu se čuvati najviše šest mjeseci, osim ako je drugim zakonom propisan duži rok čuvanja ili ako su dokaz u sudskom, upravnom, arbitražnom ili drugom istovrijednom postupku.
Obrada osobnih podataka zaposlenika putem sustava videonadzora može se provoditi samo ako su uz uvjete utvrđene i Zakonom ispunjeni i uvjeti utvrđeni propisima kojima se regulira zaštita na radu i ako su zaposlenici bili na primjeren način unaprijed obaviješteni o takvoj mjeri te ako je poslodavac informirao zaposlenike prije donošenja odluke o postavljanju sustava videonadzora. Videonadzor radnih prostorija ne smije obuhvaćati prostorije za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje.
Članak 26. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZOR) propisuje obvezu donošenja pravilnika o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom. Posebni pravilnici o radu mogu se donijeti i za pojedina poduzeća i dijelove poduzeća poslodavca, odnosno pojedine skupine radnika.
Na temelju ZOR-a i ZZR-a poslodavac može pored Pravilnika o videonadzoru donijeti i Pravilnik o audio nadzoru. Pravilnicima se može urediti način mogućnosti i način korištenja video i audio nadzora, prava i ovlasti poslodavca te prava i obveze radnika. Poslodavac može uvesti audio nadzor, tj. snimati telefonske razgovore sa službenog telefona, jednog ili više njih. Poslodavac može uvesti snimanje telefonskih razgovora iz razloga zaštite na radu tj. smanjenja izloženosti radnika riziku od neprihvatljivih događaja na radu ili u vezi s radom, npr. verbalnih prijetnji, uvreda, psihičkog zlostavljanja i slično od strane klijenata i drugih osoba s kojima se telefonski komunicira. U slučaju uvođenja snimanja telefonskih razgovora iz navedenog razloga zaštite na radu, poslodavac će postupiti sukladno uvjetima i postupku propisanom ZZR-om i ZOR-om. Poslodavac će nakon ispunjenja ostalih pretpostavki (savjetovanja s radničkim vijećem) o snimanju obavijestiti sve radnike, a posebno pojedinačno one koji rade s telefonima koji mogu biti snimani. Poslodavac mora dati posebnu obavijest – popis koji se telefoni odnosno telefonski brojevi snimaju. Također, poslodavac mora imati snimku posebne poruke koja će se emitirati prije svakog javljanja na kojoj će biti rečeno da se razgovor snima. Poslodavac može uvesti snimanje telefonskih razgovora i iz drugih razloga, ne samo razloga zaštite na radu, npr. zbog unapređenja usluge, boljih kontakata s klijentima i sl. U takvom slučaju pored ostalih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za takav audio nadzor, poslodavac mora dobiti suglasnost radnika koji će biti snimani.
Izvor:
- https://lider.media/sto-i-kako/smije-li-poslodavac-snimati-zaposlenike-smije-ali-131716
- Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18)
- Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)
- Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18)
